Perspektive preventivnih programa u sustavu socijalne skrbi Federacije Bosne i Hercegovine

Sažetak

Prevencija se različito određuje, i to ovisno o znanstvenom i stručnom kontekstu. U biti, prevencija osnažuje pojedince, skupine i sustave da riješe probleme i poteškoće, promovira zaštitu prava, potiče na odabir zdravih stilova života i prosocijalnog ponašanja, sprječava neprihvatljiva društvena ponašanja i/ ili smanjuje njihov intenzitet. Ovaj rad ima za cilj analizirati postojeće kapacitete za prevenciju u socijalnom zakonodavstvu Federacije Bosne i Hercegovine, s posebnim naglaskom na područja za poboljšanje implementacije preventivnih intervencija (i programa). Analiza socijalnog zakonodavstva FBiH pokazala je kapacitete za primjenu preventivnih intervencija i programa usmjerenih na djecu, obitelj, primjenu modela restorativne pravde, prevenciju obiteljskog nasilja, razvoj udomiteljstva te način za sprječavanje visoko konfliktnih razvoda. Ista analiza je pokazala da se termini “prevencija”, “sprječavanje” i “suzbijanje” rijetko koriste u domaćem zakonodavstvu i ne postoje upute za provedbu (preventivnih) aktivnosti, te nedostaju pravilnici za provedbu preventivnih intervencija, dok eventualne preventivne aktivnosti predstavljaju mjere i postupke iz nadležnosti. U analizi domaće i inozemne literature pronalaze se uporišta za provedbu preventivnih intervencija (i programa) putem služba za preventivni rad i/ili primjenom integriranog pristupa prevenciji putem specijaliziranih obiteljskih centara kako bi se poboljšala preventivna učinkovitost u sustavu socijalne skrbi, ali i zajednici, što predstavlja značajan korak prema pružanju preventivnih usluga, povećanju socijalne uključenosti i unapređenju kvalitete života korisnika.