Mogućnosti i ograničenja socijalnog radnika u prevenciji i rješavanju problema prosjačenja djece

Abstract

U radu se analiziraju mogućnosti i ograničenja socijalnog radnika u rješavanju i prevenciji prosjačenja djece. Kombinacijom kvalitativne (Izvještaji rada Mobilnog tima i intervjui sa stručnjacima) i kvantitativne analize (statistički podaci o broju slučajeva, vrstama intervencija i učestalosti institucionalne saradnje) istraženi su ključni aspekti djelovanja socijalnih radnika u rješavanju i prevenciji prosjačenja djece. Poseban naglasak stavljen je na neiskorištene mogućnosti i ograničenja poput nedostatka resursa, zakonodavnih praznina, neefikasnih sankcija i ograničene podrške zajednice. Uočena je potreba za sistemskim reformama, jačanjem zakonskih okvira i kapaciteta socijalne zaštite te razvojem preventivnih programa kroz obrazovanje i inkluziju. Zaključno, rad ističe da je održiva i kontinuirana borba protiv dječijeg prosjačenja moguća koordiniranom, multisektorskom i društveno odgovornom kontinuiranom akcijom u kojoj socijalni radnik ima stratešku ulogu. Rezultati analize poslužili su kao osnova za artikulaciju preporuka koje rad predlaže, usklađenih sa zahtjevima terenske prakse i potrebama institucionalnog unapređenja.